Nakon velikog životnog gubitka, njen svakodnevni život više nije isti. Jedno mjesto daleko od gradske gužve sada joj, prema navodima, pruža ono što joj je najpotrebnije. Detalji njenog novog života privukli su veliku pažnju javnosti.
- Nakon smrti supruga Saše Popovića, život Suzane Jovanović dobio je potpuno drugačiji ritam. Žena koju je javnost godinama pratila kroz muziku, nastupe i porodični život sada se nalazi u periodu u kojem joj je, čini se, mnogo važnije da pronađe mir nego da bude u centru pažnje. Prema navodima izvora, upravo je Opatija postala mjesto na kojem pokušava pronaći predah i udaljiti se od svakodnevne buke Beograda.
Za nju taj grad, kako se navodi, nije samo povremena destinacija uz more. Opatija je postala prostor u kojem može provoditi vrijeme daleko od pogleda javnosti, obaveza i pitanja koja često prate poznate ličnosti. Prema dostupnim navodima, Suzana tamo već posjeduje dva luksuzna stana, što joj omogućava da dio godine provodi na hrvatskom primorju i da svakodnevicu organizuje u skladu sa sopstvenim potrebama.
Nakon gubitka životnog partnera, potreba za takvim utočištem postala je još izraženija. Kada čovjek izgubi osobu s kojom je dijelio godine, navike i najvažnije životne trenutke, gotovo sve oko njega dobija novo značenje. Mjesta koja su ranije bila samo adrese mogu postati prostori sigurnosti, a tišina ponekad postaje mnogo dragocjenija od bilo kakvog razgovora.
- Upravo se tako u ovoj priči opisuje Opatija. Grad uz more, sa mirnijim ritmom i atmosferom koja je daleko od beogradske svakodnevice, Suzani navodno pruža mogućnost da se povuče kada joj je potrebno. Ne radi se samo o promjeni lokacije, već o pokušaju da se pronađe novi način života nakon velikog gubitka.
Javna pažnja dodatno može otežati period žalosti. Za osobu koja je poznata širokom krugu ljudi, povlačenje nikada nije potpuno jednostavno. Svaki izlazak, fotografija ili odlazak na određenu lokaciju može postati predmet interesovanja. Umjesto da tugu proživljava u potpunoj privatnosti, poznata osoba često mora računati na to da će se svaki njen potez posmatrati i komentarisati.
Zbog toga je mogućnost da dio vremena provodi izvan Beograda vjerovatno posebno značajna. Opatija joj omogućava da barem dio svakodnevice provede bez osjećaja da mora bilo kome objašnjavati kako se osjeća ili zašto se povukla.
- More, šetnje i mirnije okruženje ne mogu izbrisati bol, ali mogu pružiti drugačiji prostor za suočavanje sa životom koji je odjednom postao drugačiji. Tuga ne nestaje promjenom grada, ali ponekad čovjeku treba novo okruženje da bi mogao lakše disati.
U javnosti je posebnu pažnju privukao i njen prvi izlazak nakon dužeg perioda povlačenja. Krajem aprila Suzana se pojavila u Beogradu zajedno sa kćerkom Aleksandrom, kada su posjetile mjuzikl. Obje su bile odjevene u crno, što je dodatno naglasilo emotivnu težinu trenutka.
Iako je riječ o kulturnom događaju koji bi u nekim drugim okolnostima prošao gotovo nezapaženo, ovaj put je imao drugačiju simboliku. Bio je to jedan od prvih znakova da se Suzana, korak po korak, počinje vraćati među ljude nakon perioda u kojem je uglavnom bila povučena iz javnosti.
- Crna odjeća bila je podsjetnik da proces žalosti još traje, ali sama odluka da izađe iz kuće i provede vrijeme s kćerkom pokazala je i nešto drugo. Život se, čak i kada je teško, mora nastaviti. To ne znači zaboraviti osobu koja je preminula niti prestati osjećati bol. Ponekad znači samo napraviti mali korak naprijed.
Aleksandra je dio tog trenutka podijelila i na društvenim mrežama, uz poruku povezanu s umjetnošću i uživanjem u životu. Takav detalj pokazao je da porodica, uprkos teškom periodu, pokušava pronaći male trenutke koji mogu donijeti barem kratko olakšanje.
Umjetnost, muzika i zajedničko vrijeme tako mogu postati svojevrsni predah od teških misli. Ne rješavaju ono što se dogodilo, ali mogu omogućiti nekoliko sati u kojima se pažnja usmjeri na nešto drugo.
- U cijeloj priči važnu ulogu imaju i porodica i prijatelji. Nakon velikog gubitka čovjeku često nije potrebna velika količina riječi. Mnogo više znači prisustvo ljudi koji razumiju kada treba razgovarati, a kada je dovoljno samo biti tu.
Prema navodima izvora, Suzana pokušava uspostaviti ravnotežu između Beograda i Opatije. Jedan grad povezan je s dosadašnjim životom, uspomenama, obavezama i ljudima koji su joj bliski, dok drugi pruža mogućnost da se nakratko skloni od svega i pronađe mirniji ritam.
Njen život sada se odvija između dva svijeta – onog koji je poznat i onog koji joj pruža prostor da se povuče.
- U takvoj situaciji teško je očekivati brzu promjenu. Žalost nema precizan rok niti postoji trenutak u kojem čovjek jednostavno odluči da je sve završeno i da može nastaviti kao prije. Umjesto toga, dolazi do postepenog prilagođavanja novoj stvarnosti.
Suzana se, prema svemu što se može zaključiti iz njenih rijetkih javnih pojavljivanja, upravo nalazi u takvom periodu. Ne pokušava da od svog bola pravi javni spektakl niti da objašnjava svaki detalj privatnog života. Umjesto toga, bira kada će se pojaviti, gdje će provoditi vrijeme i koliko će toga podijeliti s javnošću.
To je možda i najvažnija poruka cijele priče. Povlačenje nije nužno znak odustajanja od života. Ponekad je upravo suprotno – način da čovjek pronađe dovoljno snage da ga ponovo počne graditi.
- Opatija joj, prema navodima, u tome pruža posebno mjesto. Dva stana koja tamo posjeduje daju joj mogućnost da vrijeme rasporedi drugačije, da pobjegne od gradske gužve i da se posveti sebi i porodici bez stalnog osjećaja javne izloženosti.
Dok javnost prirodno pokazuje interesovanje za njen život nakon smrti supruga, ona očigledno pokušava zadržati granicu između onoga što pripada njoj i onoga što pripada javnosti. Neke stvari jednostavno ne moraju biti objašnjene.
- U mjesecima koji dolaze vjerovatno će se njen život nastaviti upravo kroz male korake – između Beograda i Opatije, između obaveza i odmora, između uspomena i novih svakodnevnih navika. Neće svaki dan biti isti, niti će tuga uvijek imati isti oblik.
Ali mogućnost da pronađe mjesto gdje može biti mirna možda joj je sada važnija od svega.
- Jer nakon velikog gubitka čovjek ne traži uvijek odgovore. Ponekad samo traži mjesto na kojem može biti tih, okružen uspomenama, morem i ljudima koji ga vole. Za Suzanu Jovanović, čini se da je Opatija upravo takvo mjesto.
