Mnogi ih imaju u kuhinji i jedu gotovo bez razmišljanja, ali stručnjaci upozoravaju da problem može nastati kada određene navike postanu svakodnevica. Jedna od njih posebno je česta na trpezama širom regiona. Šta se zapravo krije iza hrane koju mnogi smatraju potpuno uobičajenom?
- Zdravlje probavnog sistema često se gradi mnogo prije nego što se pojave prvi simptomi. Ono što čovjek svakodnevno stavlja na tanjir, količina hrane, način pripreme i učestalost određenih navika mogu s vremenom imati značajan utjecaj na želudac i cijeli probavni trakt. Zbog toga stručnjaci ne upozoravaju toliko na jedan određeni obrok, koliko na obrasce prehrane koji se ponavljaju godinama.
Važno je odmah naglasiti da nijedna pojedinačna namirnica sama po sebi ne znači da će čovjek dobiti rak. Rizik od bolesti zavisi od brojnih faktora, uključujući genetiku, način života, tjelesnu težinu, pušenje, fizičku aktivnost i ukupnu prehranu. Ipak, postoje proizvodi čiju bi učestalost bilo razumno smanjiti, posebno kada postanu gotovo svakodnevni dio jelovnika.
Među njima se posebno izdvaja prerađeno meso. Kobasice, salame, hrenovke, slanina i različiti suhomesnati proizvodi mnogima su praktični jer se brzo pripremaju, lako čuvaju i često su dio doručka, večere ili sendviča. Problem nastaje kada se takva hrana konzumira gotovo svakog dana.
- Tokom prerade mesu se često dodaju so, nitrati i nitriti kako bi se produžio rok trajanja, očuvala boja i poboljšao okus. U određenim uslovima mogu nastati spojevi poput nitrozamina, koji se povezuju sa zdravstvenim rizicima. Redovna i dugotrajna konzumacija prerađenog mesa povezana je s povećanim rizikom od određenih vrsta raka, posebno raka debelog crijeva.
Dodatni problem predstavlja velika količina soli koja se može nalaziti u pojedinim mesnim prerađevinama. Zato nije riječ o tome da bi čovjek morao zauvijek izbaciti svaki komad kobasice ili slanine. Mnogo je važnije da takvi proizvodi ne postanu osnovni dio prehrane.
Druga grupa namirnica koja zaslužuje pažnju jeste jaka pržena i industrijski pripremljena hrana. Pomfrit, pohovana jela, hamburgeri i slični proizvodi često sadrže velike količine masti, soli i rafiniranih ugljikohidrata. Kada se jedu često, mogu doprinijeti nizu problema, od povećanja tjelesne težine do pogoršanja određenih probavnih tegoba.
- Kod pojedinih ljudi izrazito masni obroci mogu izazvati ili pojačati žgaravicu, refluks, nadutost i osjećaj težine nakon jela. Posebno se spominje i akrilamid, spoj koji može nastati kada se škrobna hrana izlaže veoma visokim temperaturama, naročito tokom prženja i pečenja.
Ipak, važno je ne stvarati nepotreban strah. Dosadašnja istraživanja ne znače da će uobičajeno konzumiranje pržene hrane automatski izazvati rak. Mnogo veći problem predstavlja cjelokupan obrazac prehrane u kojem brzoj hrani nedostaju voće, povrće i vlakna, dok su prisutne velike količine soli, masti i šećera.
Treći faktor koji nikako ne treba zanemariti jeste alkohol. Njegova povezanost s povećanim rizikom od više vrsta raka dobro je dokumentovana, uključujući bolesti probavnog sistema i rak jednjaka. Organizam alkohol razgrađuje u acetaldehid, spoj koji može oštetiti ćelije. Rizik je posebno zabrinjavajući kada se konzumiranje alkohola udruži s pušenjem.
- Za razliku od alkohola, zaslađena gazirana pića ne smatraju se direktnim kancerogenom na isti način. Ipak, njihovo često konzumiranje može donijeti druge probleme. Velike količine šećera mogu doprinijeti povećanju tjelesne težine i metaboličkim poremećajima, dok gaziranost kod nekih osoba može pogoršati nadutost i simptome refluksa.
Zato se rješenje ne nalazi u drastičnim dijetama niti u potpunom strahu od hrane. Mnogo korisniji pristup jeste postepeno mijenjanje svakodnevnih navika. Voće, povrće, mahunarke i integralne žitarice trebali bi imati značajnije mjesto u raznovrsnoj prehrani, jer osiguravaju vlakna i brojne druge korisne hranjive materije.
Umjesto dubokog prženja, češće se mogu birati kuhanje, dinstanje ili pečenje. Prerađeno meso može ostati povremeni izbor umjesto svakodnevne navike, dok se alkohol može svesti na minimum. Takve promjene možda djeluju male, ali njihova vrijednost postaje mnogo veća kada se održavaju mjesecima i godinama.
- Posebnu pažnju ipak ne treba usmjeravati samo na hranu. Ako se pojave dugotrajna bol u želucu, otežano gutanje, neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, često povraćanje ili krv u stolici, takvi simptomi ne bi trebali biti pripisani samo prehrani. Potrebno je obratiti se ljekaru i utvrditi njihov stvarni uzrok.
Na kraju, najvažnija poruka nije da postoje tri namirnice koje će preko noći „uništiti“ želudac. Takva tvrdnja bila bi pretjerano pojednostavljena. Ono što zaista može napraviti razliku jeste ono što se ponavlja iz dana u dan i iz godine u godinu.
Povremeni hamburger, komad slanine ili gazirano piće neće sami po sebi odrediti nečije zdravlje. Problem nastaje kada takva hrana postane temelj svakodnevnog jelovnika, a zdravije namirnice ostanu u drugom planu. Zato su raznovrsna prehrana, umjerenost, kretanje, održavanje zdrave tjelesne težine i pravovremeni pregledi mnogo korisniji od traženja jedne „zabranjene“ namirnice.
- Male, realne promjene koje čovjek može održavati godinama često vrijede mnogo više od kratkotrajnih i ekstremnih dijeta. Zdrav želudac ne čuva se jednim savršenim obrokom, već nizom svakodnevnih odluka koje se vremenom pretvaraju u naviku.
