Jedna njena rečenica u televizijskom programu ostavila je mnoge bez riječi. Dok većina ljudi izbjegava razgovore o onome što će biti jednog dana, Dajana Paunović odlučila je da o tome govori potpuno otvoreno. Ono što je otkrila o svojoj posljednjoj želji posebno je iznenadilo njene bližnje.
- Voditeljka Dajana Paunović privukla je pažnju javnosti kada je tokom jednog televizijskog gostovanja otvoreno progovorila o temi koju mnogi ljudi izbjegavaju čak i u razgovoru sa najbližima. Govorila je o smrti, posljednjem počivalištu i načinu na koji bi željela da jednog dana bude organizovan njen ispraćaj. Iako bi se takva tema mogla učiniti teškom ili neobičnom, posebno kada o njoj govori osoba koja je još uvijek relativno mlada, njen pristup bio je potpuno drugačiji.
Za Dajanu, razgovor o smrti ne predstavlja prizivanje nesreće niti život u strahu od onoga što bi moglo da se dogodi. Ona na tu temu gleda praktično i smatra da čovjek treba, dok god može, sam donijeti odluke koje se tiču njegovog života i posljednjih želja. Upravo zbog toga odlučila je unaprijed razmišljati o mjestu na kojem bi jednog dana željela biti sahranjena.
Nekada je imala sasvim drugačiju zamisao. Kao moguće mjesto posljednjeg počivališta zamišljala je kraj u kojem je odrasla. Taj prostor za nju je bio povezan sa djetinjstvom, uspomenama i prirodom koju pamti iz ranijih godina. Međutim, vrijeme je promijenilo i taj kraj. Ono što je nekada doživljavala kao mirno i posebno mjesto danas joj više ne pruža isti osjećaj.
- Kako je objasnila, gužva i sve veća prometnost tog područja počele su joj stvarati nelagodu. Mir i privatnost postali su joj važniji od same lokacije koja je nekada imala posebno mjesto u njenim sjećanjima. Zbog toga je počela razmišljati o drugoj opciji, mjestu koje bi više odgovaralo njenom karakteru i potrebi za spokojem.
Ipak, jedan od najvažnijih razloga zbog kojih želi da ovakve stvari riješi unaprijed jeste njen sin. Dajana ne želi da on jednog dana, suočen sa gubitkom majke, mora donositi odluke za koje možda neće znati kakve bi ona sama željela. Smatra da bi mu bilo mnogo lakše ukoliko bi unaprijed znao njene želje.
O toj temi je, prema njenim riječima, već razgovarala sa sinom. Za nju je to način da mu u budućnosti olakša jednu od najtežih situacija kroz koju bi mogao proći. Umjesto da porodica nagađa šta je pokojna osoba željela, ona želi da sve bude jasno i unaprijed dogovoreno.
- Posebno je zanimljiva anegdota koju je podijelila o bivšem suprugu. U jednom razgovoru postavila mu je pitanje koje ga je potpuno iznenadilo. Zanimalo ju je koliko je platio grobno mjesto koje je ranije osigurao. Njegova reakcija pokazala je koliko mu je njeno pitanje bilo neočekivano.
Dajana je, međutim, imala jednostavno objašnjenje. Smatrala je da se takve stvari mogu riješiti unaprijed, baš zato što niko ne zna šta donosi naredni dan. Nije željela čekati trenutak u kojem će neko drugi, u stanju tuge i šoka, morati razmišljati o detaljima koji su mogli biti uređeni mnogo ranije.
Upravo je njena izjava da se može dogoditi da je sutra više ne bude izazvala najviše reakcija. Mnogima je bila neobična direktnost kojom je govorila o vlastitoj smrti, ali Dajana nije djelovala kao osoba koja želi širiti strah ili pesimizam. Naprotiv, njena poruka bila je više povezana sa odgovornošću i ličnom organizacijom.
- Za nju je pitanje posljednjeg počivališta dio ličnih odluka koje čovjek može donijeti dok je zdrav i sposoban da sam odlučuje. Kao što ljudi unaprijed rješavaju različite životne obaveze, planiraju imovinu ili razgovaraju sa porodicom o važnim stvarima, ona smatra da ni tema smrti ne bi trebala automatski biti tabu.
Takav stav može biti neobičan onima koji o smrti nerado govore. U mnogim porodicama razgovori o sahrani, testamentu, nasljedstvu i posljednjim željama počinju tek kada se pojavi ozbiljna bolest ili kada smrt već postane stvarnost. Tada, međutim, porodica često mora donositi odluke u trenutku kada emocije otežavaju racionalno razmišljanje.
Dajana je upravo taj dio željela izbjeći. Njena ideja nije da porodicu optereti pričom o smrti, već da joj jednog dana ostavi što manje nedoumica. Jasno izražene želje mogu pomoći članovima porodice da ne moraju nagađati šta bi njihova voljena osoba izabrala.
- Njeno razmišljanje tako otvara mnogo širu temu. Da li je razgovor o posljednjim željama zaista morbidna stvar ili može predstavljati čin brige prema najbližima? Odgovor vjerovatno zavisi od osobe do osobe i od načina na koji se takvim razgovorima pristupa.
Kod Dajane se, barem prema onome što je ispričala, ne radi o opsjednutosti smrću. Ona jednostavno želi imati kontrolu nad odlukama koje još uvijek može donijeti sama. Važno joj je da mjesto posljednjeg počivališta bude mirno, privatno i izabrano prema njenom osjećaju, a ne određeno slučajem ili okolnostima.
Njene riječi podsjetile su javnost da postoje razgovori koje porodice često odlažu upravo zato što su neprijatni. Međutim, ponekad upravo otvoren razgovor može spriječiti dodatnu bol i nesporazume u budućnosti.
- Za neke će Dajanin pristup možda biti prerano razmišljanje o nečemu što je daleko. Za druge, on predstavlja znak zrelosti i odgovornosti. Ona, međutim, očigledno nema potrebu da svoju odluku opravdava. Želi da njene želje budu poznate dok još može mirno i svjesno govoriti o njima.
Na kraju, njena priča nije samo priča o grobnom mjestu. To je priča o potrebi da čovjek sam odlučuje o važnim stvarima i da svojim najbližima, koliko god je moguće, olakša teške trenutke koji ih jednog dana mogu čekati.
