Ponekad čovjek cijeli život čeka da se dogodi samo jedna stvar koja će sve promijeniti. A onda, kada se ta želja konačno ostvari, shvati da odgovor možda uopšte nije bio tamo gdje ga je tražio. Jedna jednostavna promjena pogleda mogla bi učiniti da ono što danas djeluje obično odjednom dobije potpuno drugačiju vrijednost.

  • Postoje trenuci u životu kada čovjek pogleda oko sebe i zaključi da nema dovoljno sreće. Čini mu se da drugima sve ide lakše, da neko drugi ima bolji posao, skladniju porodicu, više novca, ljepši dom ili više razloga za osmijeh. Vlastiti život tada izgleda blijedo u poređenju sa onim što se vidi kod drugih. Ipak, upravo u takvom razmišljanju često se krije zamka koja čovjeka može držati nezadovoljnim godinama.

Zamislimo osobu koja je ostvarila gotovo sve što je nekada željela. Ima stabilnu karijeru, finansijsku sigurnost, slobodu da putuje i mogućnost da sebi priušti stvari o kojima je ranije samo sanjala. Sa strane djeluje kao neko kome ništa ne nedostaje. Međutim, kada ostane sama sa svojim mislima, ona ne vidi sve što je izgradila. U centru njene pažnje nalazi se ono čega nema.

Možda joj nedostaje porodica. Možda želi partnera sa kojim bi dijelila svakodnevicu ili djecu koja bi ispunila kuću. Gledajući ljude koji imaju ono što njoj nedostaje, može početi vjerovati da bi bila sretnija kada bi samo mogla zamijeniti svoj život njihovim.

  • Ali negdje u isto vrijeme postoji druga osoba koja posmatra upravo njen život i razmišlja suprotno. Ta druga osoba možda nema novca, slobodu ili karijeru koju bi željela, pa sanja o životu prve. Dvije osobe mogu istovremeno željeti ono što ona druga već ima, a da nijedna ne primijeti vrijednost vlastitog života.

Društvene mreže dodatno su pojačale ovaj problem. Na njima se uglavnom prikazuju najljepši trenuci. Fotografija nasmijanog para može ostaviti utisak da u njihovom odnosu nema problema. Slika sa egzotičnog putovanja može stvoriti osjećaj da neko živi savršeno. Lijepa kuća, novi automobil ili uspješna karijera lako postaju dokaz da je drugima život jednostavniji.

Ipak, fotografija pokazuje samo trenutak. Ne otkriva svađe, dugove, strahove, usamljenost, porodične probleme ni noći provedene u brizi. Tuđi život gotovo nikada nije onakav kakvim izgleda spolja. Isto važi i za život osobe koja se poredi sa drugima.

  • Poseban problem nastaje kada sreća postane uslovna. Čovjek sebi govori da će biti zadovoljan tek kada pronađe ljubav, dobije bolji posao, kupi kuću, zaradi više novca, smrša ili ostvari neki drugi cilj. Tako se sreća stalno pomjera u budućnost. Kada se jedna želja ispuni, pojavi se nova.

Neko dugo sanja o poslu koji će mu promijeniti život, a nakon što ga dobije, počinje željeti veću platu. Neko kupi stan iz snova, pa ubrzo poželi veću kuću. Neko pronađe partnera kojeg je dugo čekao, ali tada otkrije da i ljubav nosi probleme i zahtijeva svakodnevni trud.

To ne znači da čovjek treba prestati sanjati ili se odreći ambicija. Naprotiv, želja za napretkom može biti veoma zdrava, sve dok ne postane uvjerenje da sadašnji život nema nikakvu vrijednost.

Kada osoba osjeti da nema sreće, možda bi trebalo da zastane i postavi sebi jednostavno pitanje: šta danas ima, a nekada je silno željela? Odgovor bi mogao biti mnogo važniji nego što očekuje.

  • Možda je to zdravlje. Možda porodica, dijete, dom, prijateljstvo ili posao. Možda je to mir koji je došao nakon teškog perioda. Često tek kada nešto izgubimo shvatimo koliko nam je značilo, a neke stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo nekada su bile najveće želje.

Zbog toga poređenje sa drugima rijetko donosi stvarno zadovoljstvo. Uvijek će postojati neko bogatiji, uspješniji, zgodniji ili neko ko više putuje. Ako čovjek svoju vrijednost određuje prema tome gdje se nalazi u odnosu na druge, cilj se nikada neće završiti.

Mnogo korisnije pitanje bilo bi da li je njegov život danas bolji nego prije nekoliko godina. Ako jeste, onda postoji razlog za zadovoljstvo. Ako nije, tada može razmišljati šta treba promijeniti.

  • Važno je razumjeti i da zahvalnost ne znači pretvaranje da je sve savršeno. Čovjek može biti zahvalan porodici, a istovremeno biti umoran. Može cijeniti posao, ali željeti bolji. Može voljeti svoj dom i ipak sanjati o promjeni. Zahvalnost i ambicija mogu postojati zajedno.

Sreća se također razlikuje od osobe do osobe. Nekome je najvažnija puna kuća, dok drugi najviše cijeni slobodu i mir. Nekome je uspjeh najveći izvor zadovoljstva, dok drugi želi jednostavan život bez mnogo obaveza. Problem nastaje kada osoba pokušava ostvariti tuđu verziju sreće umjesto da otkrije šta je zaista važno njoj.

Možda zato sreću ne treba uvijek tražiti kao nešto udaljeno. Ponekad je potrebno samo primijetiti ono što je već prisutno. Običan razgovor, porodični ručak, zagrljaj, kafa sa dragom osobom ili mirna večer mogu jednog dana postati dragocjena uspomena.

  • Čovjek često shvati vrijednost takvih trenutaka tek kada prođu. Ono što mu je nekada djelovalo obično može postati upravo ono za čim će kasnije najviše čeznuti.

Zato, kada život ne izgleda onako kako je zamišljeno, ne treba odustati od promjene. Treba tražiti bolje prilike, raditi na sebi i boriti se za ono što je važno. Ali istovremeno ne treba odgoditi život čekajući savršen trenutak.

Možda se sreća ne nalazi na nekoj udaljenoj tački do koje čovjek tek treba stići. Možda je dio nje već tu, samo je prekriven stalnim poređenjem, nezadovoljstvom i željama za onim što još nije došlo.

  • Najveća promjena ponekad ne nastaje kada se promijeni cijeli život, već kada čovjek drugačije pogleda ono što već ima. Tada ono što je izgledalo malo može postati veliko, a običan dan može dobiti vrijednost koju ranije nije imao.

Ne treba čekati gubitak da bi se prepoznalo ono što vrijedi. Želje treba imati, ali dok se ide prema njima, vrijedi zastati i pogledati oko sebe. Jer moguće je da se dio sreće za kojom se toliko dugo traga već nalazi upravo u životu koji se trenutno živi.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here