Jelena je u svega nekoliko sati ostala bez posla, doma i mogućnosti da sama odlučuje o vlastitoj budućnosti. Porodica ju je poslala čovjeku kojeg nikada ranije nije vidjela, uvjerena da je riječ o siromašnom i nevažnom šumaru, ali njegovo ponašanje od prvog trenutka nije odgovaralo slici koju su drugi o njemu stvarali.
Sve je počelo bez pripreme i bez razgovora koji bi Jeleni dao priliku da kaže šta želi. Maćeha Oksana pred nju je bacila iznajmljenu vjenčanicu i saopštila joj da se spremi. Nije bilo pitanja pristaje li na brak, niti pokušaja da joj se objasni zašto je njena budućnost već dogovorena bez nje.
Istovremeno joj je saopšteno da više nema ni posao na kombinatu niti mjesto u kući u kojoj je do tada živjela. Za nekoliko minuta ono što je smatrala sigurnim dijelom svog života nestalo je. Posebno ju je pogodila reakcija oca, koji je tokom cijelog razgovora stajao kraj vrata, gužvao bankovnu kovertu u rukama i izbjegavao pogledati vlastitu kćerku.
Jelena je shvatila da od njega neće dobiti zaštitu. U malu torbu spakovala je dva džempera, donji veš i fotografiju pokojne majke. Nije imala mnogo vremena da razmišlja o tome kamo ide niti kakav je čovjek za kojeg su drugi odlučili da će postati njen muž.
Pred seoskim domom čekao ju je nepoznati muškarac
Kada je stigla pred seoski dom, već se okupio veći broj radoznalih mještana. Umjesto privatnog trenutka, vjenčanje je gotovo pretvoreno u predstavu. Ljudi su posmatrali, komentarisali i čekali da vide kako će se razviti neobična situacija u kojoj se mlada žena udaje za čovjeka o kojem gotovo ništa ne zna.
Među prisutnima je bila i Julija, koja je držala telefon spreman za snimanje. Viktor je stajao nešto dalje, blizu prozora. Njegov izgled na prvi pogled potvrđivao je ono što je Jelena prethodno slušala. Bio je neobrijan, jakna mu je bila zaprljana smolom, dok je na jednoj cipeli umjesto pertle imao običnu uzicu.
Ali već nakon nekoliko minuta postalo je jasno da se njegov izgled i ponašanje ne uklapaju u istu priču. Viktor nije pokušavao impresionirati okupljene niti se braniti od podsmijeha. Nije reagovao ni kada mu je Julija približila telefon licu i nastavila snimati. Djelovao je kao čovjek kojem mišljenje okupljenih nije naročito važno.
POZADINA DOGAĐAJA
Jelena nije sama izabrala ni brak ni čovjeka s kojim će otići. Oksana joj je praktično saopštila gotovu odluku, dok se njen otac nije usprotivio. Istog dana ostala je i bez posla i bez prava da se vrati u porodičnu kuću, zbog čega je u brak krenula bez stvarne sigurnosti šta je očekuje.
Nakon što su dokumenti potpisani, neko je Jeleni pružio buket plastičnih kamilica. Dok su se oko nje čuli razgovori, šale i zveckanje čaša, ona je buket stezala toliko jako da su joj se stabljike zabijale u dlan. Viktor nije komentarisao ono što se događalo oko njih.
Umjesto toga, skinuo je svoju jaknu i prebacio je preko njenih ramena. Kasnije, kada se Jeleni slomila peta na cipeli, nije čekao da neko drugi reaguje. Podigao ju je i odnio dalje od gomile koja je nastavila posmatrati cijelu situaciju.
Ti postupci nisu bili veliki niti teatralni, ali su za Jelenu predstavljali prvi znak da je čovjek kojeg su svi unaprijed prikazivali kao beznačajnog možda sasvim drugačiji od onoga što su joj govorili. U trenutku kada su drugi njenu situaciju koristili za zabavu, Viktor joj je pružio nešto što od porodice tog dana nije dobila — osnovno poštovanje.
U maloj kući pored šume Viktor joj nije postavljao nikakve uslove
Viktor ju je nakon svega poveo prema svojoj kući uz šumu. Bila je mala i skromna, upravo onakva kakvu bi mnogi očekivali od čovjeka kojeg su mještani smatrali siromašnim. Međutim, ono što se dogodilo kada su stigli dodatno je zbunilo Jelenu.
Ustupio joj je jedinu sobu i rekao da će on prespavati u radionici. Nije od nje tražio zahvalnost, nije pokušavao koristiti činjenicu da je ostala bez doma niti joj je sugerisao da sada prema njemu ima bilo kakvu obavezu.
Prvi Viktorovi postupci bili su suprotni svemu što je Jelena očekivala. Dok su joj drugi ljudi određivali gdje će živjeti i kako će izgledati njen život, čovjek kojeg je upoznala tek tog dana nije joj postavljao nijedan zahtjev.
Jelena te noći gotovo nije spavala. Ležala je u nepoznatoj sobi, osluškivala škripanje dasaka i pokušavala složiti događaje prethodnih sati. Ujutro je još bila u istoj vjenčanici koju nije sama izabrala, a navečer se nalazila u kući potpunog stranca.
Ipak, njen najveći nemir nije dolazio iz onoga što je Viktor radio, nego iz onoga što nije govorio. O svom životu pričao je vrlo malo. Kada bi ga Jelena pokušala pitati nešto konkretnije, znao bi spustiti pogled, zašutjeti ili promijeniti temu.
Zbog toga je o čovjeku za kojeg se upravo udala i dalje znala gotovo jednako malo kao prije ceremonije. Jedino što je mogla procjenjivati bili su njegovi postupci. A oni, barem tokom prvih sati njihovog zajedničkog života, nisu pokazivali ništa od onoga čega se najviše plašila.
Čovjek kojeg su drugi ismijavali nije joj naređivao, nije pokušavao kontrolisati svaki njen pokret i nije se ponašao kao da je sklapanjem braka stekao pravo da odlučuje umjesto nje. Za Jelenu je upravo to predstavljalo najočitiju razliku između Viktora i ljudi s kojima je odrasla.
Već narednog jutra Oksana je tražila da se Jelena vrati
Mir je trajao veoma kratko. Sljedećeg jutra pred Viktorovu kuću stigli su Jelenini rođaci. Oksana nije došla da razgovara o onome što se dogodilo niti da se izvini zbog načina na koji je samo dan ranije postupila prema Jeleni.
Umjesto toga, saopštila je da se Jelena vraća kući. Za Jelenu je taj zahtjev bio teško razumljiv. Upravo joj je Oksana prethodnog dana jasno stavila do znanja da za nju u toj kući više nema mjesta. Sada je, manje od jednog dana kasnije, djelovala odlučno da je ponovo odvede.
Viktor je izašao iz radionice, a Oksana je pred njegove noge bacila kovertu s novcem. Ponašala se kao da je riječ o dogovoru koji se može poništiti običnom isplatom.
„Uzmi novac i zauvijek zaboravi našu porodicu.“
— Oksana
Viktor se nije sagnuo po kovertu. Nije pitao koliko je novca unutra niti pokušao pregovarati. Umjesto toga, rekao joj je da skloni smeće iz njegovog dvorišta. Tim odgovorom način razgovora odjednom se promijenio.
Oksana je očigledno očekivala da će čovjek kojeg smatra siromašnim prihvatiti novac i povući se. Viktorova reakcija pokazala je da Jelenu ne posmatra kao predmet dogovora koji se može predati jednoj ili drugoj strani uz odgovarajući iznos.
Razgovor, međutim, nije stigao daleko. Iza kapije se začuo zvuk motora. U početku tih i udaljen, postajao je sve glasniji dok se nešto približavalo kući šumskim putem.
Zvuk motora promijenio je atmosferu pred kućom
Viktor je spustio blanju koju je držao i pogledao prema kapiji. Oksana se također okrenula. Isto su učinili Jelenin otac i Julija, dok je Jelena ostala nekoliko koraka iza njih, pokušavajući shvatiti zašto se porodica tako iznenada predomislila i odlučila da je vrati.
Motor se približavao. Nekoliko trenutaka kasnije iza kapije se pojavio prizor koji je, prema opisu priče, potpuno promijenio izraze na licima ljudi koji su još prethodnog dana Viktora ismijavali.
ŠIRA SLIKA
Do tog trenutka Oksana, Julija i Jelenin otac ponašali su se kao da tačno znaju ko je Viktor: čovjek iz skromne kuće pored šume bez novca i utjecaja. Njihova reakcija na ono što je stiglo pred njegovu kapiju nagovijestila je da je predstava koju su o njemu imali možda bila nepotpuna.
Prema opisu događaja, svo troje je problijedjelo. Samo dan ranije oni su bili ti koji su određivali pravila. Odlučili su da Jelena mora otići, da više nema posao i da će se udati za Viktora. Sada su pred njegovom kućom prvi put djelovali kao ljudi koji više nisu sigurni da situaciju drže pod kontrolom.
Jelena u tom trenutku još nije znala šta se tačno nalazi iza kapije niti zbog čega je reakcija njene porodice bila tako snažna. Nije znala ni šta Viktor krije o vlastitoj prošlosti. Znala je samo ono što je sama vidjela tokom prethodnog dana: čovjek kojeg su joj predstavili kao beznačajnog pokazao joj je više obzira nego ljudi koji su godinama bili dio njenog života.
U dostavljenom dijelu priče nije otkriveno šta se tačno pojavilo iza Viktorove kapije. Priča se prekida upravo u trenutku kada zvuk motora prestaje biti samo udaljena buka, a Oksana, Julija i Jelenin otac ugledaju nešto zbog čega naglo mijenjaju izraz lica. Ono što slijedi ostavljeno je izvan ovog dijela priče, bez potvrde šta se tačno nalazilo na putu prema maloj kući uz šumu.
“`
