Nikola je prihvatio neobičan dogovor misleći da će nekoliko posjeta sedmično biti samo privremeni posao. Trebao je predstavljati se kao davno izgubljeni sin starije žene iz doma, ali ono što je otkrio nakon njene smrti pokazalo je da je Julijana od prvog dana znala mnogo više nego što je iko očekivao.
Kada je Nikola prvi put čuo prijedlog koji su mu ponudili Davor i Sanja, nije razmišljao o moralnim pitanjima koliko o vlastitoj situaciji. Bio je bez stalnog posla i novac mu je bio potreban. Ponuda od 500 eura mjesečno za nekoliko sati razgovora sedmično djelovala je kao jednostavan način da premosti težak period.
Njegov zadatak bio je neobičan: trebao je dolaziti u dom za starije osobe i predstavljati se kao Marko, sin žene koju su zaposleni zvali teta Juli. Rođaci su mu objasnili da starici nedostaje osjećaj porodice i da bi povratak sina nakon dugog odsustva mogao pozitivno utjecati na njeno stanje.
Nikola je dobio osnovne informacije koje je trebao zapamtiti. Prema priči koju su mu ispričali, Marko je godinama radio u Austriji, rijetko se javljao zbog životnih komplikacija i sada je odlučio ponovo uspostaviti odnos sa majkom.
Prvi susret sa Julijanom nije izgledao onako kako je očekivao
Kada je otvorio vrata sobe 214 u Domu svetog Josipa, Nikola je očekivao snažnu emotivnu reakciju. Mislio je da će žena zaplakati, zagrliti ga ili pokušati nadoknaditi godine koje je navodno izgubila sa svojim sinom.
Međutim, Julijana ga je samo dugo posmatrala. Nije djelovala iznenađeno, nije postavljala pitanja koja je očekivao i nije reagovala kao osoba koja prvi put vidi nekoga ko joj se vraća nakon mnogo godina.
Nakon nekoliko trenutaka tišine samo je mirno rekla da je konačno došao i da mu je trebalo dugo.
POZADINA DOGAĐAJA
Nikola je u početku vjerovao da učestvuje samo u neobičnom dogovoru koji će mu donijeti finansijsku pomoć. Nije znao da će odnos sa Julijanom uskoro prestati biti samo gluma i da će se cijela situacija povezati sa mnogo ozbiljnijim porodičnim pitanjima.
Tokom prvih posjeta držao se priče koju je naučio. Govorio je o životu u inostranstvu, poslu i razlozima zbog kojih se Marko navodno nije vraćao ranije.
Julijana ga je slušala, ali mu je povremeno postavljala pitanja koja nisu bila dio dogovora koji je dobio od Davora i Sanje.
„Još grizeš nokte?“
— Julijana Kovač
Nikolu je to pitanje zbunilo. Takav detalj nije bio među informacijama koje je dobio. Ipak, priznao je da ponekad zaista grize nokte, a Julijana je samo nastavila razgovor kao da se ništa posebno nije dogodilo.
Kako su mjeseci prolazili, Nikola je sve manje osjećao da dolazi samo zbog novca. Počeo je pamtiti sitnice koje su Julijani bile važne. Donosio joj je štrudlu od višanja, pomagao joj sa križaljkama i slušao njene komentare o televizijskim emisijama.
Njihovi razgovori više nisu bili samo priča o Marku. Julijana je upoznavala Nikolu kao osobu, a on je polako prestajao glumiti ulogu koju je prihvatio.
Sumnjivi zahtjevi rođaka promijenili su njegov pogled na cijelu situaciju
Istovremeno, Nikola je počeo primjećivati ponašanje Davora i Sanje. Njihovi dolasci u dom nisu izgledali kao obične porodične posjete.
Često su donosili dokumente, razgovarali sa Julijanom o potpisima i pokušavali je uvjeriti da donese određene odluke.
Kada je Nikola pitao Julijanu šta potpisuje, rekla mu je da su joj objasnili kako se radi o računima. Međutim, kasnije je vidio dijelove dokumenata i shvatio da se među njima nalaze papiri povezani sa punomoći, prodajom stana i upravljanjem novcem.
Nikola je prvi put odbio zahtjev ljudi koji su ga angažovali kada su od njega tražili da uvjeri Julijanu da proda stan. Tada je shvatio da njegova uloga više nije samo bezazlena gluma, već da može utjecati na život i imovinu starije žene.
Davor ga je podsjetio da dobija novac upravo zato što igra ulogu koju su mu dali. Ali Nikola više nije želio učestvovati u tome.
Ubrzo nakon toga otišao je u dom mimo uobičajenog termina. Julijana ga tada nije pozdravila kao sina.
Samo ga je pogledala i izgovorila jednu riječ.
„Znam.“
— Julijana Kovač
Starica je od prvog dana znala istinu
Nikola nije odmah razumio šta Julijana želi reći. Tada mu je mirno objasnila da zna da on nije njen sin Marko i da je to shvatila još prilikom njihovog prvog susreta.
Razlog je bio detalj koji ljudi koji su organizovali cijelu priču nisu znali. Marko je kao tinejdžer doživio nesreću i ostao bez vrha malog prsta na lijevoj ruci. Nikola nije imao takvu povredu.
Julijana je primijetila razliku odmah, ali nije ga razotkrila.
ŠIRA SLIKA
Julijana nije nastavila razgovore zato što je vjerovala u lažnu priču. Željela je vidjeti ko je Nikola kada prestane biti samo osoba koja izvršava dogovoreni zadatak. Njegova odluka da je zaštiti pokazala joj je ono što je željela znati.
Još veće iznenađenje za Nikolu bilo je saznanje da Marko zapravo nije živio u Austriji. Prema Julijaninim riječima, njen pravi sin preminuo je dvanaest godina ranije u Kanadi nakon srčanog udara.
Iako njihov odnos ranije nije bio jednostavan, prije njegove smrti uspjeli su razgovarati telefonom. Zato je Julijana od početka znala da čovjek pred njom ne može biti njen sin.
Kada ju je Nikola pitao zašto ga nije odmah razotkrila, odgovorila mu je da je željela vidjeti šta će uraditi ljudi koji su ga poslali i kakav će on biti kada shvati ozbiljnost situacije.
„Nisi bio moj sin, Nikola. Ali si bio osoba koja je ostala kada više nije bilo razloga da ostane.“
— Julijana Kovač
Posljednje pismo pokazalo mu je šta je zaista postao
Nekoliko sedmica kasnije Nikola je dobio poruku da je dogovor završen. Više nije bilo potrebe da dolazi u dom, a prestala je i mjesečna isplata.
Ipak, održao je obećanje koje je dao Julijani. Nastavio je dolaziti, ali sada bez ikakve finansijske koristi.
Kada je stigao jednog dana, soba 214 bila je prazna. Ravnateljica doma obavijestila ga je da je Julijana preminula mirno, tokom noći.
Sedam dana kasnije dobio je kovertu koju je Julijana ostavila za njega. U pismu nije bilo ljutnje ni osude.
Napisala mu je da zna kako je njihov odnos počeo, ali da je vremenom primijetila da više ne dolazi zbog novca. Dolazio je jer mu je bilo stalo.
Nikola je cijelu godinu mislio da on kontroliše jednu laž. Tek nakon Julijanine smrti shvatio je da je ona od prvog trenutka znala istinu, ali je odlučila upoznati čovjeka koji se skrivao iza te uloge.
Njihov odnos nije počeo iskreno, ali je završio nečim što nijedan ugovor nije mogao predvidjeti — stvarnom bliskošću između dvoje ljudi koji se nisu povezali krvlju, već izborima koje su napravili kada je bilo najvažnije.
