Neke rečenice na prvi pogled djeluju sasvim bezazleno, ali psiholozi tvrde da mogu otkriti mnogo više nego što mislimo. Upravo zbog toga osobe koje imaju istinsko samopouzdanje rijetko koriste određene izraze u svakodnevnom razgovoru. Da li ste se i vi nekada uhvatili kako izgovarate neku od njih?
- Način na koji ljudi razgovaraju s drugima često otkriva mnogo više od samih riječi koje izgovore. Stručnjaci za psihologiju godinama naglašavaju da komunikacija nije samo razmjena informacija, već i odraz načina razmišljanja, emocionalne zrelosti i odnosa koji osoba ima prema sebi. Upravo zbog toga pojedine rečenice mogu biti pokazatelj nesigurnosti, potrebe za dokazivanjem ili unutrašnjeg nezadovoljstva, iako na prvi pogled zvuče sasvim bezazleno.
Kada je riječ o ženama koje odaju utisak samopouzdanja i emocionalne stabilnosti, zajedničko im je to što rijetko osjećaju potrebu da svoju vrijednost dokazuju glasnim riječima ili omalovažavanjem drugih. Njihovo ponašanje, smirenost i način ophođenja prema ljudima govore mnogo više od bilo kakvog hvalisanja. Upravo zato određene izjave gotovo nikada nisu dio njihovog svakodnevnog načina komunikacije.
Naravno, svako može u trenutku ljutnje, razočaranja ili stresa izgovoriti nešto zbog čega će kasnije požaliti. To ne znači da jedna rečenica određuje nečiji karakter. Međutim, kada određeni način razmišljanja postane navika i ponavlja se iz dana u dan, tada on može otkriti mnogo o unutrašnjem svijetu osobe.
- Jedna od najčešćih rečenica koju emocionalno zrele žene uglavnom izbjegavaju jeste tvrdnja da je neka druga osoba uspjela samo zahvaljujući sreći, vezama ili nepoštenim metodama. Automatsko umanjivanje tuđeg uspjeha često više govori o onome ko to izgovara nego o osobi koja je postigla uspjeh. Ljudi koji vjeruju u vlastite sposobnosti rijetko osjećaju potrebu tražiti skrivena objašnjenja za tuđa postignuća.
Umjesto toga, oni razumiju da iza većine uspješnih priča stoje godine rada, odricanja, učenja i upornosti. Čak i kada ne poznaju cijelu pozadinu nečijeg uspjeha, neće donositi zaključke bez činjenica. S druge strane, stalno traženje razloga zbog kojih drugi “nisu pošteno uspjeli” može biti posljedica osjećaja da vlastiti napredak nije dovoljan ili da život nije bio dovoljno pravedan.
Još jedna rečenica koja često privlači pažnju psihologa jeste tvrdnja da se neka žena nikada nije slagala sa ženama i da joj više odgovara društvo muškaraca. Iako takva izjava sama po sebi ne mora značiti ništa loše, kada se koristi kako bi se druge žene prikazale u negativnom svjetlu, može ukazivati na potrebu da se osoba predstavi kao posebna ili bolja od ostalih.
- Emocionalno stabilne žene nemaju potrebu takmičiti se s drugim ženama niti graditi vlastitu vrijednost na njihovom omalovažavanju. One znaju da kvalitetna prijateljstva zavise od karaktera, međusobnog poštovanja i povjerenja, a ne od toga kojem spolu neko pripada. Sasvim je prirodno da neko ima više prijatelja među muškarcima ili ženama, ali kada se to koristi kao argument da su “sve druge žene problem”, tada takva izjava može otkriti dublju nesigurnost.
Treća rečenica koju osobe sa zdravim samopouzdanjem uglavnom izbjegavaju odnosi se na hvaljenje vlastitom privlačnošću ili sposobnošću da privuku pažnju muškaraca. Izjave poput tvrdnje da ih svi žele ili da tačno znaju kako osvojiti svakog muškarca često imaju sasvim drugačiju poruku od one koju osoba želi poslati.
Pravo samopouzdanje ne gradi se na količini pažnje koju neko dobija od drugih ljudi. Žena koja vjeruje u sebe nema potrebu stalno dokazivati koliko je poželjna niti mjeriti svoju vrijednost brojem udvarača. Njena sigurnost dolazi iz karaktera, znanja, iskustva i načina na koji živi, a ne iz tuđih komplimenata ili odobravanja.
- Takve osobe ne pokušavaju mijenjati svoju ličnost kako bi ostavile utisak na druge. Naprotiv, ostaju dosljedne sebi jer znaju da iskrenost i autentičnost ostavljaju mnogo snažniji trag od bilo kakvih trikova ili glume.
Psiholozi često ističu da način na koji govorimo o drugim ljudima mnogo govori o našem unutrašnjem stanju. Osobe koje su zadovoljne sobom rijetko osjećaju potrebu širiti tračeve, umanjivati tuđe uspjehe ili se stalno upoređivati s drugima. Njihova energija usmjerena je na vlastiti razvoj, a ne na dokazivanje da su bolji od bilo koga.
S druge strane, stalna potreba za kritikovanjem drugih, traženjem mana ili omalovažavanjem njihovih postignuća često skriva osjećaj nesigurnosti. Kada čovjek nije zadovoljan sobom, mnogo lakše primjećuje ono što smatra nedostacima kod drugih nego vlastite kvalitete.
- Zanimljivo je da emocionalna inteligencija nema mnogo veze s formalnim obrazovanjem, društvenim statusom ili porijeklom. Mnogo češće prepoznaje se kroz način na koji osoba razgovara, sluša sagovornike i reaguje kada neko drugi ostvari uspjeh. Ljudi koji su sigurni u sebe nemaju problem iskreno čestitati drugima, priznati njihove kvalitete ili pokazati poštovanje čak i kada se s njima ne slažu.
Najveći utisak rijetko ostavljaju oni koji najglasnije govore, već oni koji pažljivo biraju svoje riječi. Upravo sposobnost da se razgovara s poštovanjem, bez vrijeđanja i potrebe za dokazivanjem, često je znak istinske zrelosti.
- Na kraju, važno je naglasiti da nijedna pojedinačna rečenica ne određuje nečiji karakter niti vrijednost. Svako može reagovati impulsivno kada je povrijeđen, ljut ili razočaran. Međutim, ako određeni obrasci komunikacije postanu svakodnevna navika, možda je to prilika da osoba zastane i zapita se šta zapravo stoji iza takvih riječi. Rad na samopouzdanju, razvijanje empatije i njegovanje zdravih odnosa prema sebi i drugima dugoročno donose mnogo više zadovoljstva nego stalno upoređivanje ili traženje potvrde izvana. Upravo zato žene koje zrače sigurnošću najčešće nemaju potrebu dokazivati svoju vrijednost riječima – njihovi postupci to čine umjesto njih.
