Nakupljanje leda u hladnjacima i zamrzivačima može predstavljati značajne izazove, obično kao rezultat viška tekućine i vlage koja se skuplja unutar uređaja. Kako biste spriječili razvoj tih postojanih slojeva leda, važno je osigurati da su sve namirnice pohranjene u zamrzivaču odgovarajuće zamotane i zatvorene. Ambalaža, uključujući vrećice i spremnike za hranu, treba biti dobro pričvršćena kako bi se smanjila količina vlage koja izlazi i dovodi do stvaranja leda.
Unatoč dostupnosti suvremenih uređaja koji imaju tehnologiju ‘no frost’ koja uvelike ublažava ovaj problem, brojni pojedinci i dalje imaju problema s nakupljanjem leda u svojim starijim modelima. Ova se situacija može pokazati prilično problematičnom, osobito za one koji nisu svjesni učinkovitih metoda za njezino rješavanje.
Kako biste spriječili ponovno stvaranje leda na površinama vašeg hladnjaka ili zamrzivača, bitno je redovito čistiti i odleđivati ove uređaje. Nakon opsežnog čišćenja unutrašnjosti i osiguravanja da su sve stijenke dovoljno osušene, može se primijeniti jednostavna tehnika: nanošenje laganog sloja ulja na unutarnje površine uređaja. Ova metoda može uspostaviti zaštitnu barijeru koja sprječava nakupljanje vlage i smanjuje vjerojatnost stvaranja novih naslaga leda.
Kontrola vlage je najvažniji čimbenik u sprječavanju stvaranja leda. Ključno je učinkovito upravljati skladištenjem hrane i namirnica u hladnjaku i zamrzivaču. Osiguravanje da su svi paketi i vrećice dobro zatvoreni značajno će smanjiti vlagu koja doprinosi nakupljanju leda. Posljedično, ova će praksa pomoći u održavanju uređaja u optimalnom stanju, bez problema povezanih s ledom, čime se produljuje njegov vijek trajanja.
Jedna od najzanimljivijih prirodnih pojava na Zemlji je polarnica koja se javlja u polarnim područjima. Ova pojava zapravo je posljedica sudara čestica sa Zemljinom atmosferom, pri čemu se oslobađa energija u obliku svjetlosti. Na visinama između 80 i 500 km iznad površine Zemlje, elektroni i protoni nošeni Sunčevim vjetrom sudaraju se s molekulama u atmosferi, prvenstveno kisikom i dušikom. Ovi sudari rezultiraju emisijom svjetlosti koja oblikuje auroru.
Polarna svjetlost obično se vidi u arktičkim regijama kao što su Skandinavija, Kanada, Rusija i Aljaska, ali se može pojaviti i u antarktičkom krugu, gdje je fenomen poznat kao južna svjetlost. Svjetlost može imati različite boje, obično zelene, ali ponekad i crvene, ljubičaste i plave nijanse, ovisno o tome koje molekule stupaju u interakciju s česticom.
Fasciniranim promatračima polarna svjetlost često se doživljava kao znak nečeg tajanstvenog, a kroz povijest su mnogi ljudi nudili različita objašnjenja za to. Drevni Norvežani vjerovali su da je polarna svjetlost vatreni dah svetih Valkira, dok se u Japanu vjerovalo da su to duše mrtvih koje se penju na nebo. Danas, s modernim znanstvenim razumijevanjem, Aurora ostaje jedno od najneobičnijih i najljepših prirodnih čuda na Zemlji.
