Mještani Visibabe, sela nedaleko od Požege, našli su se pred prizorom koji je i najstarije u selu ostavio bez objašnjenja: iz šume u njihovom susjedstvu izbija vrela voda, para se diže iz zemlje, a temperatura na licu mjesta približava se tački ključanja.
Dok mještani pokušavaju shvatiti šta se zapravo događa, stručnjaci su već uključeni u istraživanje, a cijela priča otvorila je i pitanje može li se ovo neobično prirodno otkriće pretvoriti u nešto mnogo veće.
Sve je počelo kada su se ljudi iz Visibabe približili šumi i ugledali pramenove pare kako izlaze iz određenog dijela tla. Uz šištanje koje je dopiralo iz zemlje, prizor je djelovao gotovo nestvarno, kao da vrela voda izbija iz dubine i ne mari za hladnoću koja je tog dana pritiskala kraj.
Prema onome što su mještani ispričali za RINA-u, temperatura zraka bila je oko minus 10 stepeni Celzijusa, ali je voda uprkos tome djelovala kao da dolazi iz izvora koji vrije.
Znatiželja je brzo prevladala strah, pa su se mještani, zajedno s dvojicom svojih sumještana, uputili dublje u šumu kako bi vidjeli šta se tačno događa.
Na licu mjesta zatekli su snažan mlaz vode koji izbija ispod površine zemlje, a cijeli prostor oko izvora bio je topao do te mjere da je, prema njihovom svjedočenju, sve u krugu od pedesetak metara postajalo mekše i vlažnije, gotovo kao da se u sred zime stvara mali džep toplote usred smrznutog terena.

Posebnu pažnju izazvala je i činjenica da je jedan od mještana, inače mesar, uzeo toplomjer i spustio ga u rupu duboku oko dva metra. Prema onome što je zabilježeno, pokazao je nevjerovatnih 98 stepeni, što je dodatno pojačalo utisak da se u šumi ne događa obična pojava nego nešto što traži ozbiljnije objašnjenje.
U kratkim razmacima, otprilike svake tri minute, vrela voda ponovno bi snažno izbila iz zemlje, pa je cijeli prizor djelovao ritmično, ali i nepredvidivo.
Šta su vidjeli ljudi iz sela
Iako je riječ o fenomenu koji je izazvao i strah i znatiželju, mještani kažu da ih je najviše zbunilo to što se sve odvija tako blizu njihovih kuća, a da ranije nisu imali nikakvu naznaku da bi se u tom dijelu šume moglo nešto ovakvo dogoditi.
Kako je ispričala Milena Bulut Mateničarski za RINU, prizor pare i zvuk koji dolazi iz zemlje djelovali su toliko neuobičajeno da su i oni koji su navikli na život u prirodi zastali i gledali bez riječi.
Nije nevažno ni to što je cijeli kraj bio okovan hladnoćom, pa je kontrast između zaleđenog zraka i vrele vode koja izbija iz tla bio još upečatljiviji. U takvim okolnostima, svaki oblak pare djelovao je kao upozorenje da se pod zemljom krije snažan prirodni proces.

Zato i nije iznenađenje što su se u selu odmah pojavila razna tumačenja, od narodnih priča do pretpostavki koje se vezuju za daleku prošlost ovog područja.
Predsjednik Ministarstva zdravlja Visibaba, Milomir Obradović, rekao je da je neočekivana priroda fenomena iznenadila sve. Taj detalj dodatno oslikava atmosferu u selu: ljudi ne govore samo o izvoru, nego o nečemu što je poremetilo svakodnevnu sliku mjesta koje je do jučer bilo tek još jedno mirno selo pored Požege. Sada se, međutim, o Visibabi govori kao o lokaciji na kojoj se dogodilo nešto zaista neuobičajeno.
Od glasina do stručnog objašnjenja
Dok jedni govore o mogućem rimskom naslijeđu, drugi već maštaju o tome da bi izvor mogao dobiti i praktičnu namjenu. U selu se, prema navodima, pojavio čak i neformalni „takmičarski“ duh u promišljanju šta bi ova pojava mogla značiti za mjesto. Neki zamišljaju brzo uređenje bazena, drugi lječilište, a treći tek žele da dobiju stručno objašnjenje prije nego što se bilo kakvi planovi počnu ozbiljnije spominjati.
U međuvremenu, interesovanje je poraslo i zbog informacije da je vrijednost susjednog zemljišta navodno skočila za 300 eura po hektaru nakon što se vijest o prirodnom izvoru proširila. Ta brojka pokazuje koliko brzo jedna neobična pojava može utjecati na percepciju prostora, čak i prije nego što se zna o kakvom se tačno geološkom procesu radi.
Za mještane, međutim, tržišna vrijednost je tek sporedna tema u odnosu na glavnu misteriju: odakle dolazi toliko vrela voda i zašto se pojavljuje baš sada.

Stručnjaci koje su konsultovali lokalni ljudi trebali bi dati odgovor na pitanje da li je riječ o rijetkoj geološkoj pojavi ili o nečemu što je u ovom dijelu Srbije do sada ostalo neprimijećeno. Za sada se zna tek to da se na terenu odvija proces koji nije uobičajen za ovo područje i da je upravo zato privukao toliku pažnju.
Dok se čekaju precizniji nalazi, selo živi između znatiželje i opreza, a šuma postaje mjesto na kojem se okupljaju i oni koji žele da vide, i oni koji više vole da ostanu podalje.
Priča koja je podsjetila i na druge misterije
U izvornom materijalu uz ovu priču spominje se i drugi, potpuno različit slučaj koji je godinama izazivao interesovanje javnosti: brod „Mary Celeste“. Taj zapis nije povezan s Visibabom, ali je naveden kao podsjetnik na to koliko neobjašnjivi događaji dugo mogu zaokupljati pažnju ljudi. U slučaju tog broda, 4. decembra 1872. godine pronađen je u Atlantskom oceanu kako pluta napušten, iako je bio u pristojnom stanju.
Prema navodima iz tog dijela teksta, na brodu su bili kapetan Benjamin Briggs, njegova supruga, mala kćerka i sedmočlana posada, a u brodskom prostoru pronađene su zalihe etanola. Nije bilo znakova borbe, osobne stvari su ostale na mjestu, kao i namirnice, svježa voda, navigacijski alati i brodski dnevnik.
Ipak, jedan detalj ostao je posebno važan: čamac za spašavanje nije bio na brodu, što je otvorilo niz teorija o tome šta je moglo natjerati posadu da ga napusti.
U tom slučaju, kao i sada u Visibabi, ljudi su ostali između činjenica i pretpostavki. Kod broda su se spominjali gusarski napad, oluja, kolektivna psihoza zbog trovanja hranom i mogućnost da su članovi posade napustili plovilo zbog straha od eksplozije izazvane parama iz tereta alkohola. Nijedna od tih teorija nije dobila konačnu potvrdu, a sudbina posade ostala je nepoznata.
U Visibabi je situacija drugačija, ali i dalje otvorena: pred očima mještana odvija se nešto opipljivo, toplo i opasno neobično, a odgovori tek treba da stignu iz ruku stručnjaka koji su sada usmjereni prema zemlji iz koje voda svakih nekoliko minuta ponovno eruptira.












