Sa samo 22 godine, mlada novinarka Ženi Lebl suočila se s posljedicama sistema u kojem je jedna rečenica mogla biti dovoljna da čovjek izgubi slobodu, posao i mjesto u društvu.
Priča o Ženi Lebl ostala je jedno od svjedočanstava o vremenu kada su granice između bezazlene šale, političkog neslaganja i optužbe za neprijateljstvo bile izuzetno tanke. Bila je mlada novinarka, obrazovana i posvećena svom poslu, ali je jedan događaj iz redakcijskog okruženja pokrenuo niz okolnosti koje su joj potpuno promijenile život.
Prema zapisima o njenom životu, problem nije nastao samo zbog same šale koju je čula i prenijela, već zbog tadašnjeg sistema koji je zahtijevao apsolutnu političku lojalnost. Ono što je za nekoga mogla biti obična rečenica među kolegama, za vlast je predstavljalo pitanje ideologije i odanosti.
Mladi novinar i trenutak koji je promijenio sve
Ženi Lebl bila je Beograđanka jevrejskog porijekla koja je već u mladosti prošla kroz teške životne okolnosti. Tokom Drugog svjetskog rata bila je uhapšena i odvedena na prinudni rad u Njemačku. Nakon završetka rata, umjesto mirnog perioda, suočila se s novim izazovima u zemlji koja je prolazila kroz političke promjene.
Radila je kao novinarka u uglednoj redakciji, a prema dostupnim zapisima, tokom jednog razgovora među kolegama prepričana je šala povezana sa pjesmom „Druže Tito, ljubičice bela“. Upravo ta situacija kasnije će postati razlog zbog kojeg će biti optužena i odvedena na ispitivanja.
POZADINA DOGAĐAJA
Period nakon Rezolucije Informbiroa 1948. godine obilježile su političke čistke i progoni osoba koje su vlasti smatrale sumnjivim. U takvom ambijentu mnoge izjave i postupci tumačeni su kroz prizmu političke podobnosti.
Kako se navodi u dostupnim izvorima, po Ženi Lebl su došla dvojica pripadnika UDB-e. Optužba se nije odnosila samo na to što je prenijela vic, već i na tvrdnje da nije prijavila osobu od koje ga je čula.
Za mladu novinarku počeo je period hapšenja, ispitivanja i premještanja kroz različite zatvore. Prema navodima iz tekstova koji opisuju njen život, prošla je kroz Glavnjaču, Ramski rit, Zabelu, Grgur i na kraju Goli otok.
Godine provedene iza zidova zatvora
Period od aprila 1949. do oktobra 1951. godine obilježio je njen život. Prema zapisima, od nje se očekivalo priznanje krivice i prihvatanje optužbi koje su joj bile stavljene na teret, ali ona to nije učinila.
Posebno mjesto u njenoj priči zauzima Goli otok, mjesto koje se u kolektivnom sjećanju vezuje za političke zatvorenike tog perioda. Iako se često govori o muškim zatvorenicima, žene koje su tamo bile zatočene prolazile su kroz izuzetno teške uslove.
Jedan od najtežih dijelova njenog svjedočenja odnosio se na svakodnevnu borbu za osnovne potrebe, dostojanstvo i očuvanje vlastitog identiteta u uslovima zatočeništva.
U svojim kasnijim zapisima Ženi Lebl opisivala je glad, žeđ, fizičku iscrpljenost i psihološki pritisak kojem su zatvorenice bile izložene. Posebno je isticala kako je sistem pokušavao slomiti čovjeka ne samo kroz fizičke uslove, već i kroz osjećaj izolacije i gubitka pripadnosti.
Jedna od njenih najpoznatijih rečenica iz zapisa glasi:
„Samo žedni znaju ceniti vodu.“
— Ženi Lebl
Nakon izlaska iz zatvora, njen život nije odmah vraćen u normalu. Prema dostupnim podacima, izgubila je mjesto u novinarskoj organizaciji i njeno ime je dugo bilo potisnuto iz javnosti.
Knjiga koja je vratila glas zaboravljenoj priči
Decenijama kasnije, Ženi Lebl odlučila je da svoje iskustvo pretoči u knjigu. Djelo je nazvala „Ljubičica bela“, prema pjesmi koja je bila povezana sa događajem koji joj je promijenio život.
Knjiga je objavljena u Izraelu, gdje je živjela do svoje smrti 2009. godine. U njoj nije opisivala samo vlastitu sudbinu, već i iskustva drugih žena koje su prošle kroz slične patnje.
„Ljubičica bela“ postala je zapis o vremenu u kojem su pojedinci zbog riječi, mišljenja ili sumnje mogli izgubiti godine života.
— osvrt na knjigu Ženi Lebl
Njena priča danas se posmatra kao jedno od svjedočanstava o represiji i položaju političkih zatvorenika u poslijeratnoj Jugoslaviji. Istoričari i autori koji su pisali o tom periodu različito analiziraju okolnosti tog vremena, ali je sudbina Ženi Lebl ostala primjer lične tragedije u širem istorijskom kontekstu.
ŠIRA SLIKA
Život Ženi Lebl podsjeća na složenost perioda u kojem su političke okolnosti snažno uticale na sudbine pojedinaca. Njeno svjedočenje predstavlja dio šireg razgovora o sjećanju, odgovornosti i odnosu prema prošlosti.
Iako je prošlo mnogo godina od događaja koji su obilježili njen život, priča o mladoj novinarki koja je zbog jedne šale izgubila slobodu i karijeru i dalje privlači pažnju javnosti.
Njeno ime ostalo je povezano sa pitanjem koliko daleko može ići moć sistema nad pojedincem i koliko je važno sačuvati svjedočenja ljudi koji su prošli kroz teška istorijska razdoblja.
