Jedan povratak s groblja pretvorio se u događaj koji Mateo i Samuel vjerovatno nikada neće zaboraviti. Među mokrim lišćem pronašli su povrijeđenu i vezanu Elenu Valdés, koja je tvrdila da su je upravo njeni sin i kćerka doveli na to mjesto nakon sukoba oko kontrole nad njenom imovinom.
Mateo i Samuel imali su svega jedanaest godina. Tog dana otišli su na groblje na Costa Chici u Guerreru kako bi ostavili cvijeće cempasúchila na grobu majke koja je preminula dvije godine ranije. Za njih je to trebalo biti još jedno tiho i teško podsjećanje na osobu koju su prerano izgubili. Nakon što su završili ono zbog čega su došli, krenuli su nazad kući.
Vrijeme je bilo vlažno, a put kojim su prolazili prekriven mokrim lišćem i granama. Upravo tada Samuel je čuo nešto što ga je natjeralo da zastane. Zvuk nije ličio na šum vjetra, niti na pucketanje granja. Iz pravca lišća dopirao je tih, gotovo iscrpljen jecaj.
Dječaci su prišli i ugledali stariju ženu kako leži na zemlji. Ruke su joj bile vezane, haljina poderana, a lice uprljano zemljom. Mateo je, prema priči, odmah počeo razvezivati čvorove, dok je Samuel pokušavao pomoći na drugi način i dao joj malo vode. Žena se predstavila kao Elena Valdés.
Nije željela da pozovu porodicu
Prve riječi koje je Elena izgovorila dodatno su zbunile dječake. Umjesto da traži da obavijeste njenog sina ili kćerku, upozorila ih je da nikako ne kontaktiraju Adriána. Prema njenim riječima, upravo su njena vlastita djeca bila odgovorna za stanje u kojem su je pronašli.
Dječaci nisu imali automobil niti način da brzo stignu do medicinske pomoći. Zato su Elenu smjestili u stara kolica koja su obično koristili za prijevoz cvijeća. Sporednim putem krenuli su prema kući svoje bake Rose, gdje su vjerovali da će biti sigurnija.
Kada su stigli, Rosa je pred sobom vidjela dvojicu unuka i nepoznatu povrijeđenu ženu. Nije, međutim, insistirala da prvo dobije objašnjenje. Najvažnije joj je bilo da Elena dobije pomoć.
„Uvedite je. Prvo se spašava život. Onda postavljamo pitanja.“
— Rosa
Rosa je zatim pozvala Jacintu, penzionisanu medicinsku sestru iz komšiluka. Njih dvije očistile su Elenine rane, pokušale je ugrijati i provjerile da li postoje povrede koje bi zahtijevale hitniju intervenciju. Tek nakon što se dovoljno smirila i povratila snagu, Elena je počela detaljnije govoriti o onome što joj se, prema njenim tvrdnjama, dogodilo.
POZADINA DOGAĐAJA
Prema Eleninoj verziji događaja, iza sukoba s djecom nalazila se borba za kontrolu nad njenom imovinom. Tvrdila je da posjeduje hotel i zemljište u Acapulcu, dok su njen sin Adrián i kćerka Lorena već imali značajan pristup poslovima i finansijama.
Tvrdila je da je sukob počeo zbog punomoći i kontrole nad imovinom
Elena je navela da je njen sin Adrián upravljao poslovima, dok je Lorena imala pristup računima. Prema njenoj priči, njih dvoje su je mjesecima pokušavali ubijediti da potpiše punomoć kojom bi im praktično prepustila potpunu kontrolu nad poslovanjem i imovinom.
Ona je, međutim, odbila da potpiše takve dokumente. Nakon toga je, kako je tvrdila, pritisak postao ozbiljniji. Navodno je pronađen i ljekar koji bi mogao potvrditi da Elena više nije sposobna samostalno donositi odluke, što bi njenu djecu dovelo u još povoljniju poziciju kada je riječ o upravljanju imovinom.
Prema njenom iskazu, prethodne večeri Adrián i Lorena rekli su joj da idu na večeru. Umjesto toga, odveli su je prema groblju. Tamo su, kako tvrdi, pokušali prisiliti da ostavi otisak prsta na nekoliko dokumenata.
Elena je rekla da se tome usprotivila. Tada ju je, prema njenim riječima, Lorena ošamarila, dok je Adrián naredio da joj vežu ruke. Tvrdila je i da je u jednom trenutku čula sina kako govori o planu da sljedećeg jutra prijavi njen nestanak i cijeli slučaj predstavi kao situaciju u kojoj se starija i navodno dezorijentisana žena sama izgubila.
Priča je dobila novu dimenziju kada je Elena pokazala srebrni medaljon koji je još uvijek nosila oko vrata. U njemu se nalazio mali ključ za koji je tvrdila da vodi do dokumenata sposobnih da potkrijepe njene optužbe.
Ključ u medaljonu i dokumenti za koje je tvrdila da se nalaze u sefu
Rosa je Elenu pitala postoji li bilo šta čime bi mogla dokazati ono o čemu govori. Umjesto dodatnog objašnjavanja, Elena je posegnula za medaljonom. Kada ga je otvorila, unutra se nalazio mali ključ.
Tvrdila je da taj ključ otvara sef u kojem čuva kopije određenih finansijskih transfera, navodno lažno ljekarsko uvjerenje i pisma koja je potpisala Lorena. Prema njenim riječima, samo je njen advokat znao u kojoj se banci sef nalazi.
Ukoliko je Elenina priča bila tačna, dokumenti bi mogli biti veoma važni. Ne bi predstavljali samo evidenciju o novcu, nego potencijalni trag o razlozima zbog kojih je, prema njenim tvrdnjama, postojala tolika žurba da ona izgubi kontrolu nad vlastitom imovinom.
Elena je pokušala nastaviti razgovor i objasniti ko je advokat koji bi mogao pomoći da se sef pronađe. Međutim, prije nego što je stigla izgovoriti njegovo ime, situacija ispred Rosine kuće naglo se promijenila.
Pred kućom se pojavio Adrián s potpuno drugačijom verzijom događaja
Samuel je prvi primijetio crni terenac koji se zaustavio ispred kuće. Iz vozila su, prema priči, izašli Adrián, Lorena i još dvojica muškaraca u odijelima. Njihovo pojavljivanje značilo je da više nije riječ samo o svjedočenju povrijeđene žene, nego o direktnom susretu dvije potpuno različite verzije iste priče.
Adrián je kod sebe imao fotografiju snimljenu tog jutra. Na njoj su se mogli vidjeti Mateo i Samuel dok su u kolicima prevozili Elenu. Umjesto da potvrdi majčinu priču, on je iznio sasvim drugačiju optužbu.
Pokucao je na vrata i zahtijevao da mu predaju majku. Prema njegovim riječima, ukoliko to ne učine, prijavit će da su je dječaci oteli kako bi se domogli njenog bogatstva. Time su blizanci, koji su vjerovali da su upravo spasili povrijeđenu ženu, odjednom predstavljeni kao mogući otmičari.
ŠIRA SLIKA
U tom trenutku postojale su dvije međusobno suprotstavljene verzije. Elena je tvrdila da su je njena djeca napala i pokušala prisiliti da preda kontrolu nad imovinom, dok je Adrián tvrdio da su dječaci i njihova baka povezani s njenim nestankom. Dostavljeni dio priče ne sadrži nezavisnu potvrdu nijedne od tih tvrdnji.
Rosa je ostala uz Elenu. Istovremeno je Mateo, svjestan značaja koji je žena pridavala medaljonu, uzeo mali ključ kako ga neko ne bi oteo. Taj potez dodatno je povećao napetost, jer se u kući sada nalazio jedini predmet za koji je Elena tvrdila da može dovesti do dokumenata važnih za njenu verziju događaja.
S jedne strane stajala je povrijeđena žena koja je govorila da su je njena djeca ostavila kraj groblja nakon neuspjelog pokušaja da od nje dobiju potpise i otiske na dokumentima. S druge strane bio je njen sin koji je već imao fotografiju blizanaca i tvrdnju prema kojoj je majka postala žrtva otmice povezane s njenim bogatstvom.
Dostavljeni dio priče završava upravo u trenutku kada se te dvije verzije sudaraju pred Rosinim vratima. Ne navodi ko je nakon toga prvi reagovao, da li je pozvana policija, niti šta se dogodilo sa ključem koji je Mateo preuzeo iz medaljona.
Također nije poznato da li su dokumenti iz sefa zaista postojali u obliku u kojem ih je Elena opisala, niti da li su mogli potvrditi njene tvrdnje o finansijskim transferima, navodno lažnom ljekarskom uvjerenju i pritisku da se odrekne kontrole nad imovinom. Ono što dostavljeni dio priče jasno pokazuje jeste kako se slučaj koji je počeo tihim jecajem kraj groblja pretvorio u ozbiljan sukob oko povjerenja, porodice i novca.
Za Matea i Samuela, sve je počelo jednostavnom odlukom da provjere odakle dolazi zvuk koji su čuli među mokrim lišćem. Nekoliko sati kasnije našli su se usred porodičnog sukoba u kojem su njihovi postupci mogli biti protumačeni na potpuno suprotne načine. U nastavku priče upravo bi sadržaj sefa i svjedočenja svih uključenih mogli biti presudni za razjašnjavanje onoga što se zaista dogodilo Eleni Valdés.
